Jabukovac, selo u negotinskoj opštini, široj javnosti postao je poznat prije 11 godina, kada se u njemu dogodilo jezivo masovno ubistvo – jedan mještanin ubio je devetoro i ranio dvoje svojih susjeda. Motivi ovog zločina nikada nisu razjašnjeni, a tokom istrage pominjan je i uticaj vradžbina na njegovu svijest.

Uspostavljanje kontakta sa vračarama koje se ne ustručavaju da drugima čine zlo, nije jednostavno i cijela akcija, na neki način, liči na angažovanje plaćenog ubice. U strahu od fizičke osvete svojih žrtava, nerado primaju neznance bez preporuke. S druge strane, one se vračanjem bave zbog novca i kao na svakom drugom tržištu, potrebni su im novi „potrošači“. Može se reći da je sagovornica „Kurira“ pristala da malo pomakne veo sa svojih poslova – zbog marketinga!

Zato s malom rezervom treba prihvatiti njen odgovor na pitanje šta sve može da se postigne crnom magijom. Ne podižući pogled sa ruku kojima je tri ukrštene svijeće obavijala crvenom vunicom, rekla je: „Sve“!

Iskustvo crne vlaške magije taložilo se vjekovima i nemoguće je dati bilo kakav sažet opis. Izvor vračarinih moći da čini zlo potiče iz njenog saveza sa demonima. Obično im se obraća na mjestima gdje se ranije dogodila nasilna smrt, ispod stoljetnih stabala bez krošnje, na napuštenim grobljima ili raskrsnicama. Pošto obred nikako ne smije da bude prekinut, one slučajne prolaznike izbjegavaju tako što biraju gluho doba noći, a da bi bile sigurne da niko neće naići, na raskrsnicu izlaze u vrijeme jakog vetra, mraza ili nepogode.

Prije nego što stupe u centar raskrsnice, one se svlače gole, a onda raspletene kose i podignutih ruku šapatom izgovaraju obredne riječi i imena demona ili mračnih sila koje pozivaju da bi im ovi odagnali tuđe čini ili prenijele one koje vračara šalje na nekog drugog.

Posebnu snagu ima „ubijena voda“. Ona se može uzeti od demona samo na mjestima koja su duboko u planinama, van ljudskog svijeta, i koja vračare drže u tajnosti. Jedno od takvih mjesta jeste i Rajkovo kod Majdanpeka, a drugo je pećina Duboka. Da bi joj uopšte bilo dozvoljeno da izvede složeni obred „ubijanja“ vode, vračara demonu mora da ponudi ljudsku žrtvu…

Kada se na istom mjestu desi nekoliko teških saobraćajnih nesreća, narod vjeruje da se to vračara dogovorila sa demonom…

Po dobijanju dozvole, u ponoć, naga vračara stupa u potok, izgovara bajalice, a onda iz vatrenog oružja puca uzvodno u vodeni tok. Tako „ubijenu“ vodu hvata u sud i nosi kući, gdje je ljubomorno čuva, jer se bajanjem njome može izazvati i smrt začaranog…

„Ubijanju“ vode pristupaju samo izuzetno sposobne vračare, pošto u svakom trenutku obreda demon može da se naljuti i da ih usmrti…

Koje je zlo, u realnom svijetu, izazvano magijom, a koje ima neko drugo, racionalnije objašnjenje, nemoguće je dokučiti.

Zna se samo da sudske statistike u istočnoj Srbiji već decenijama bilježe relativno veliki broj ubistava zbog „vezivanja“. U želji da muškarca zadrži samo za sebe, njegova partnerka platiće vračari da ga „veže“, to jest učini impotentnim za sve osim za nju. Ili, ako je ostavljena, traži potpuno „vezivanje“…

Muškarci zato, kad osjete nemoć, plaćaju „odvezivanje“, a ako to ne uspije – ubijaju vračaru koja ih je „vezala“.

Drugi vidljivi trag „crnih vračara“ jesu zavjetne lutke ispred pećine Duboka. U obredu naručenog rasturanja braka ili ljubavne veze, vračara baje nad ženskom lutkom, maže je krvlju ili crvenom bojom i kopa joj oči. Uz grančice i cvijeće, lutke se ostavljaju na ulazu u pećinu, koja u narodnom vjerovanju ima posebnu ulogu. Takve lutke kasnije niko se ne usuđuje da pomjeri, pa smo jednu našli prekrivenu debelim slojem paučine.

Koliko je bila djelotvorna, nikad nećemo znati…